АПОСТОЛСКИ ЦЕНТАР 888 ФОРУМ
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Митрополија црногорско-приморска

Go down

Митрополија црногорско-приморска Empty Митрополија црногорско-приморска

Порука  ПРАВОСЛАВАЦ 888 3rd November 2010, 20:45

Mitropolija crnogorsko-primorska je jedna od eparhija Srpske pravoslavne crkve.

Na njenom čelu se nalazi arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.Zetski mitropoliti prenijeli su svoju stolicu stalno u Crnu Goru na Cetinje 1485. godine i nastanili su se u Bogorodičinom manastiru, zadužbini crnogorskog gospodara Ivana Crnojevića. Oni su i dalje vršili duhovnu jurisdikciju nad cijelim svojim starim područjem, koje je u primorju pripalo Mlečićima, a u Donjoj Zeti i oko Skadra Turcima. Za ovo područje pod Turcima držali su oni i dalje vikarnog episkopa, koji im je obično postajao i nasljednik na mitropolitskoj stolici. U prvi mah život ove crnogorske mitropolije počeo je lijepo da se razvija. U njoj je 1493. uređena prva srpska štamparija i štampane prve srpske knjige. Poslije konačne propasti državne samostalnosti (1499), nastupila su i po ovu mitropoliju vrlo teška vremena. Mitropolit je morao priznati za starješinu ohridskog arhiepiskopa, koji je, u to vreme upravljao srpskom crkvom poslije pada despotovine (1459), pa je crnogorski mitropolit Vasilije 1532. godine učestvovao i na ohridskom sinodu, koji se sastao da osudi smederevskog mitropolita Pavla, kada je ovaj pokušao da obnovi Pećku patrijaršiju. Ali poslije uspješnog obnovljenja Pećke patrijaršije, za Makarija 1557, crnogorska mitropolija došla je ponovo pod njenu duhovnu vlast. Kada je 1766. Pećka patrijaršija ponovo ukinuta, crnogorska mitropolija nije podvrgnuta carigradskoj patrijaršiji, kao ostali dijelovi srpske crkve pod turskom vlašću, već se oslonila na rusku crkvu, koja je shodno tadašnjim prilikama smatrala mitropoliju za autokefalnu crkvu.

Od austrijsko-mletačkih ratova s Turcima, krajem 17. vijeka, počeli su crnogorski mitropoliti da igraju sve vidniju i važniju ulogu u narodnim pokretima za oslobođenje. Vladika Visarion Borilović (1685—1692) oslanjao se je pri toj akciji na Mlečiće, a njegov nasljednik Danilo Petrović-Njeguš (1697—1735) uspio je, preko srpskih emigranata u Rusiji, da veže trajno prijateljstvo između Rusije i Crne Gore. Ta okolnost mnogo je doprinijela, da su od sada za crnogorske mitropolite dolazili samo bratstvenici iz plemena Njeguša, koji su uspjeli da uvedu jednu vrstu teokratske vladavine u Crnoj Gori i gotovo potpuno oslobode je od Turaka. Poslije Danila velike zasluge su stekli za politički progres i državnu organizaciju Crne Gore vikarni episkop Vasilije (1750—1766), mitropoliti Petar I Sveti (1782—1830) i Petar II bolje poznat pod imenom vladika Rade (1830—1851), autor Gorskog vijenca.

Ali za duhovni i prosvjetni progres svoje mitropolije sve te rodoljubive vladike i vladaoci narodni nisu mogli mnogo da učine. Sva trojica pokušavali su, da podignu škole i uvedu bolji red u crkvi, a vladika Rade podigao je i štampariju na Cetinju. Ali sve to nije moglo da pusti dubljeg korijena i održi se u narodu, koji se baš u to doba sav predao borbi, da očuva i proširi stečene političke slobode.
[uredi] Razdvajanje svjetovne i duhovne vlasti

Nasljednik mitropolita Petra II, Danilo I (1851—1860), odlučio je, da se ne kaluđeri i ne posvećuje za mitropolita. Kad su mu Rusija i narod to odobrili, proglasio se je za nasljednog kneza crnogorskog i odvojio crkvenu vlast od svjetovne. Otada je prestalo postavljanje crnogorskih mitropolita iz bratstva Petrović-Njeguša, te su dalji mitropoliti obično bili Bokelji. Prvi crnogorski mitropolit poslije uspostavljenja posebne svjetovne državne vlasti u kneževini Crnoj Gori bio je obrazovani Dalmatinac Nikanor Ivanović (1852—1860). Mitropolitska rezidencija ostala je i dalje na Cetinju, ali sva nepokretna manastirska i mitropolitska imanja uzela je država, a mitropolitu, njegovom pridvornom arhimandritu i protođakonu odredila je platu iz državne blagajne. Poseban duhovni sud nije bio ustanovljen još dugo, te su sve bračne i svešteničke parnice išle pred državni senat.
Nova saborna crkva u Podgorici

Crnogorska mitropolija proširena je ratovima od 1876. do 1878, te jer pored cetinjske arhiepiskopije, osnovana još i episkopija zahumsko-raška, sa sjedištem u manastiru Ostrogu, za sva istočna plemena, od Nikšića do Kuča. A 1913, poslije balkanskog rata, obnovljena je pećka episkopija, za sve krajeve od bosanske do albanske granice, koji su tada pripali Crnoj Gori.

Crnogorski mitropoliti, poslije razdjeljenja svjetovne vlasti od crkvene, nastojavali su u više mahova, da otvore bogosloviju, dignu crkvenu prosvjetu i reorganizuju cijelu crkvenu upravu, ali je u tom radu mogao da postigne veći uspjeh mitropolit crnogorski Mitrofan Ban (1884—1920). Za njegovo vrijeme ustanovljen je Sinod crnogorske mitropolije (1904), kao najviša duhovna vlast i za svaku je eparhiju uređen konzistorij ili eparhijski duhovni sud. Posebnog ustrojstva za upravu mitropolijom nije bilo, te se upravljalo po opštim odredbama pravoslavne crkve i starom utvrđenom običajnom pravu.

ПРАВОСЛАВАЦ 888


Назад на врх Go down

Назад на врх

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму