АПОСТОЛСКИ ЦЕНТАР 888 ФОРУМ
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

2 posters

Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 19:34

Postavljam ovu temu kao odgovor na Grigorijevo pitanje o adventistima postavljeno ovde:
https://apostolskicentar.forumotion.com/t384-topic#5765

Sveto pismo nas upozorava da se reči Božijoj ne sme ništa ni dodavati ni oduzimati, nego da se čuva vera jedanput predata svetima. Da se čuvamo kvasca farisejskog i sadukejskog, to jest ljudskog pogrešnog tumačenja i predanja koje ukida reč Božiju, jer, telesno mudrovanje jeste smrt (Rim. 8:6).
Lažno učenje, „telesno mudrovanje“, naznabožačkih filozofa Epikura, Demokrita, i Gautame Bude obuklo je hrišćansko ruho i pokušava sve češće da se predstavi kao izvorno biblijsko. Hrišćansko epikurejstvo-budizam uči da duhovi Hrišćana posle smrti ne idu na Nebo i da duhovi ne-Hrišćana posle smrti ne idu u Pakao; da se duša čovečija posle telesne smrti ili raspada zajedno sa telom (hrišćanski epikurejci), ili prebiva u „nesvesnom snu“ u kome niti vidi, niti čuje niti šta oseća poput nekakve nirvane (hrišćanski budisti).
U nastavku izlažemo kratko opovrgavanje ovog učenja koje se lažno predstavlja kao biblijsko kao što se i đavo neretko oblači u anđela svetlosti.

Za Hrišćanina smrt je dobitak
Hrišćanski epikurejci-budisti:
>>Свето Писмо јасно учи да мртви, непосредно после смрти, не иду на Небо. Оно их представља као бића која спавају до васкрсења.<<
>>Људима који прихватају идеју да су мртви већ на небу у рају или „издржавају“ казну у паклу, немогуће је да објасне како то да ће мртви који спавају у гробовима устати из тих истих гробова и то онда када Господ Исус Христос буде други пут дошао, те како то да ће оне праведне Он тада повести ако су по њиховом схватању ти исти умрли већ са Богом.<<
Pogledajmo, međutim, šta kaže Sveto pismo.
„Ali će reći ko: kako će ustati mrtvi? i u kakvom će tijelu doći?“ (1 Kor. 15:35) Sveto pismo kaže da se ustajanje mrtvih odnosi na telo, tj. na telesnog čoveka. Zato se i kaže „u kakvom će telu doći“.

Dalje kaže: „Bezumniče! ti što siješ neće oživljeti ako ne umre. I što siješ ne siješ tijelo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kako. A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakom sjemenu svoje tijelo. Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo čovječije, a drugo skotsko, a drugo riblje a drugo ptičije. I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska; ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima. Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi. Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost; Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili; Sije se tijelo tjelesno , a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno. Tako je i pisano: prvi čovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje. Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno...“ (1 Kor. 15:36-46). I na drugom mestu: „A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.“ (Rim. 8:11).
Dakle, „ustajanje mrtvih“ se odnosi na telo i na to kakvo će ono biti a ne na ustajanje, oživljavanje ili „buđenje“ duha. Ne odnosi se na duh jer duh ne umire kao što telo umire, pa zato ni ne ustaje kao što telo ustaje. Duh se, pri telesnom ustajanju iz mrtvih, vraća u telo, kao što pri telesnoj smrti izlazi iz tela: „Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodu.“ (2Kor. 5:6-8) I na drugom mestu: „Jer je meni život Hristos a smrt dobitak. A kad mi življenje u tijelu plod donosi, to ne znam šta ću izabrati. A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo; Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi.“ (Fil. 1:21-24)
Sveto pismo, dakle, kaže da je za Hrišćanina „smrt dobitak“.
A kako može biti dobitak ako su sledeće reči tačne:
>>Из различитих књига Светога Писма видимо да мртви ... нити воле, нити говоре, нити славе Бога, нити проведају милост Божју, једном речју „спавају“ несвесним сном ...<<
Dobitak je jer te reči nisu istina Svetog pisma već plotsko mudrovanje i pogrešno tumačenje koje se protivi reči Božijoj. Kakav je to dobitak ako mrtvi „нити воле, нити говоре, нити славе Бога, нити проведају милост Божју, једном речју „спавају“ несвесним сном“? Nikakav. To je potpuni gubitak! To je budistička nirvana a ne istina Svetog pisma. Sveto pismo jasno kaže da smrt za Hrišćanina jeste dobitak upravo zato što duh čovečiji, kad pri telesnoj smrti izađe iz tela, odlazi na nebo kod Gospoda gde i voli i govori i slavi Boga i propoveda milost Božiju, jednom rečju, prebiva budan i potpuno svestan i aktivan:
„I kad otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za riječ Božiju i za svjedočanstvo koje imahu. I povikaše glasom velikijem govoreći: dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji? I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni.“ (Otkr. 6:9-11). Dakle, Sveto Pismo uči da su „duše pobijenih“ za reč Božiju u svesnom, budnom stanju, da i govore i slušaju; da nisu na zemlji niti u zemlji već „pod oltarom“ tj. na Nebu u nerukotvorenom hramu Božijem.

Sveto pismo kaže da je za Hrišćanina „smrt dobitak“ zato što po odlasku iz tela
čovek „ide ka Gospodu.“ (2Kor. 5:6-8) i „s Hristom prebiva“ (Fil. 1:21-24), za razliku od sadašnjeg stanja boravka u raspadljivom telu gde smo „daleko od Gospoda“ i gde „po vjeri živimo a ne po gledanju“, tj. ne vidimo Hrista. Saglasno tome Pismo kaže i na drugom mestu: „Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat“ (1Kor. 13:12). Ako posle odvajanja od tela duh čovečiji „нити воли, нити говори, нити слави Бога, нити проведа милост Божју, једном речју „спава“ несвесним сном“, onda su gore navedene reči Pisma besmislene jer onda nema značaja da li smo sada blizu ili daleko od Gospoda i da li ga sada vidimo ili ne vidimo ako posle odlaska iz tela duh „spava nesvesnim snom“. Ako spava „nesvesnim snom“ duh čovečiji svakako ne oseća ni da li je bliže ni da li je dalje nego što je bio pre nego što je zaspao „nesvesnim snom“; ako ne zna i ne vidi ništa onda kako može to stanje biti bolje i poželjnije? Pre toga, dok je bio „u telu i hodio verom a ne gledanjem“, je bar video „kao u ogledalu“ a sad ne vidi ni toliko nego upada u budističku nirvanu.
Dakle, vidimo da tumačenje da >>мртви ... нити воле, нити говоре, нити славе Бога, нити проведају милост Божју, једном речју „спавају“ несвесним сном<< kada se primene na duh čovečiji otvoreno protivreči Svetom pismu.
Međutim, kada se to tumačenje primeni na telo čovečije onda ne protivreči. Telo čovečije kada umre niti govori, niti vidi nego se raspada u prah zemaljski od koga je sačinjeno: „jer prah si i u prah ćeš se vratiti“ (Postanje 3:19), a ne duh čovečiji.

Spoljašnji čovek - unutrašnji čovek

Čovek je dvostruk – duhovan i telesan. Duh čovečiji jeste „unutrašnji čovek“ a telo čovečije jeste „spoljašnji čovek“: „no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.“ (2Kor.4:16). Unutrašnji čovek se obnavlja verom kroz dejstvo Duha Svetoga, a umire neverom tj. neposlušnoću prema Bogu čime se zatvara za oživljavajuće dejstvo Duha Svetoga: „Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir“ (Rim. 8:6). Na taj način duh umire, a ne tako što se vraća u nebiće, kako su učili neznabožački grčki filozofi Demokrit i Epikur, ili tako što upada u budističku nirvanu gde niti šta vidi niti čuje niti oseća.

Dakle, postoji duhovna smrt i to je greh, neverovanje Bogu, koje za posledicu ima odvajanje čoveka od oživljavajućeg dejstva Duha Svetoga. Duhovna smrt nije nesvesno stanje nirvane. Tom smrću, duhovnom, su, na prvom mestu, umrli Adam i Eva kada su poslušali zmiju u Edenskom vrtu: „I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš ... i žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi. Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.“ (Post. 2:16-17; 3:6-7) Kroz greh zatvorili su sebe za oživljavajuće dejstvo Duha Svetoga kojim su do tada bili pokriveni i tako su postali „goli“ tj. duhovno mrtvi.

Budući da reč „dan“ u Svetom pismu pored 24-časovnog ima i značenje hiljadugodišta (2Petr. 3:8; Ps. 90:4), reči „u koji dan okusiš s njega, umrijećeš“ odnose se i na telesnu smrt Adama i Eve: „Tako požive Adam svega devet stotina i trideset godina; i umrije.“ (Post.5:5). To jest umro je u okviru jednog hiljadugodišnjeg dana.


Последњи изменио Marko дана 20th January 2014, 21:03. измењено укупно 1 пута

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 23:05

Mnogi citati Svetog pisma koje navode pristalice „hrišćanske nirvane“ u prilog svog pogrešnog tumačenja da duh čovečiji, navodno, kada se odvoji od tela „niti vidi niti čuje nego spava nesvesnim snom“ se odnose ustvari na telo čovečije (na „spoljašnjeg čoveka“) a ne na duh čovečiji (na „unutrašnjeg čoveka“). Na primer:
– „Eda li ćeš na mrtvima činiti čudesa? Ili će mrtvi ustati i tebe slaviti? Eda li će se u grobu pripovedati milost tvoja, i istina tvoja u truljenju?“ (Psalam 88:10-11)
Reč „truljenje“ jasno pokazuje da Sveto pismo ovde govori o telu a ne o duhu čovečijem. Jer, telo je ono koje truli i raspada se na sastavne delove a ne duh: „I što siješ ne siješ tijelo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kako ... Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost ... Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno.“ (1 Kor. 15:36-46). I na drugom mestu: „no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.“ (2Kor.4:16)

To, da se ove reči Svetog pisma iz Psalma 88 ustvari odnose na spoljašnjeg-telesnog čoveka a ne na unutrašnjeg-duhovnog, čak nevoljno priznaju i pristalice hrišćanske nirvane koji sami kažu da duh, navodno, „spava nesvesnim snom“. Jer, ako spava, makar i nesvesno, on onda postoji i nije se raspao i prestao da postoji kao celina, nije istrulio kao što je to slučaj sa telom.

U svetlu toga postaje jasno značenje i ostalih citata koje navode ovi hrišćanski budisti-epikurejci. Na primer:
– „Jer mrtvi ne spominju tebe, u grobu ko će te slaviti.“ (Psalam 6:5)
U grob se polaže telo a ne duh. Telo se raspada i ne može slaviti Boga.
– „Kakva je korist od krvi moje, da siđem u grob? Hoće li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju?“ (Psalam 30:9)
Reč „prah“ ukazuje na to da je ovde reč o zemljanom delu čoveka – telu, a ne o duhu koji je nešto različito od „praha“: „A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.“ (Postanje 2:7)
– „Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siđu onamo gde se ćuti.“ (Psalam 115:17).
U grobu se ćuti i ne hvali Gospod, jer se mrtvi „spoljašnji čovek raspada“ (2Kor. 4:16), dok obnovljeni „unutrašnji čovek“ Hrišćanina, odlazi na Nebo gde i vidi i čuje i hvali Gospoda (2Kor. 5:6-8; Fil. 1:21-24; Otkr. 6:9-11) iščekujući telesno ustajanje iz mrtvih: „Evo vam kazujem tajnu: jer svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se pretvoriti, u jedan put, u trenuću oka u pošljednoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, i mi ćemo se pretvoriti.“ (1Kor. 15:51-52)
– „I psu živu bolje je nego mrtvu lavu. Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem... jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš. (Knjiga propovednikova 9: 4-6, 10).
U grobu u koji čovek ide nema ni rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti jer se spoljašnji telesni čovek u njemu raspada i više nije živ razdvojivši se od unutrašnjeg duhovnog čoveka koji i nakon razdvajanja, budući neraspadljv po prirodi, nastavlja i da misli i da ima znanje i mudrost. Sveto pismo ovde govori o taštini i prolaznosti telesnog propadljivog života a ne o tome da se pored čovekovog tela i čovekov duh nakon razdvajanja od tela isto ili raspada ili prebiva u stanju „nesvesnog spavanja“.

Nije umrla nego spava
Hrišćanski budisti-epikurejci:
>>Из наведених стихова из различитих књига Светога Писма видимо да мртви леже у гробовима и „спавају“ и да нити воле, нити говоре, нити славе Бога, нити проведају милост Божју, једном речју „спавају“ несвесним сном (различитим од оног којег сви имамо у искуству када нам у свест долазе разни садржаји). Да то није мојих мисли дело него истина Светог Писма, цитираћемо речи самог нашег Господа Исуса Христа<<
Zatim citiraju sledeće:
>>„Ово каза, и потом рече им: Лазар, наш пријатељ, заспа, него идем да га пробудим. Онда му рекоше ученици његови: Господе! Ако је заспао, устаће. А Исус им рече за смрт његову, а они мишљаху да говори за спавање сна. Тада им Исус каза управо: Лазар умре.“ (Јеванђеље по Јовану 11, 11-14.)
И дошавши Исус у дом кнежев и видевши свираче и људе збуњене рече им: одступите, јер девојка није умрла, него спава. И подсмеваху му се.“ (Јеванђеље по Матеју 9, 23.)
А сви плакаху и јаукаху за њом, а он рече: не плачите, није умрла него спава. И потсмеваху му се знајући да је умрла. А он изагнавши све узе је за руку, и зовну говорећи: девојко устани! И поврати се дух њезин, и устаде одмах и заповеди да јој дају да једе.“ (Јеванђеље по Луки 8, 52-55.)<<
Gore navedene reči nikako ne idu u prilog hrišćanskom budizmu-epikurejstvu. Naprotiv. Gospod kaže „... Lazar... zaspa. ... Lazar umre.“ i još: „... nije umrla, nego spava....“. Gospod naziva smrt snom ne zato što duh čovekov odvojen od tela navodno >>нити воли, нити говори, нити слави Бога, нити проведа милост Божју, једном речју „спава“ несвесним сном<< nego zato što tim izrazom ukazuje da telesna smrt čovekova neće biti beskonačna nego konačna, privremena, kao što je i stanje spavanja privremeno stanje nakon koga sledi buđenje: „Lazar, naš prijatelj, zaspa, nego idem da ga probudim“. Izjednačavanje telesne smrti čovekove sa snom u Svetom pismu nije ništa drugo do najavljivanje istine o budućem telesnom vaskrsenju mrtvih (telesnom buđenju mrtvih, telesnom ustajanju mrtvih):
„A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki među vama da nema vaskrsenija mrtvijeh? I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša....“ (1Kor. 15:12-14)
„Neću vam pak zatajati, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim...“ (1Sol. 4:13-14) Oni „koji nemaju nade“ jesu neznabošci koji nisu znali ili nisu hteli da znaju za istinu Božiju o budućem telesnom vaskrsenju mrtvih:
„A neki od epikurejskih i stojičkih filosofa sretoše se s njim, pa jedni govorahu: šta bi hteo ovaj brbljivac da kaže? a drugi: izgleda da propoveda tuđe bogove; jer je propovedao evanđelje o Isusu i o vaskrsenju. Najzad ga uzeše, odvedoše na Areopag i rekoše: možemo li da doznamo kakva je to nova nauka, koju ti kazuješ? Puniš nam uši nečim čudnovatim; hoćemo, dakle, da znamo šta je to. A svi Atinjani i stranci među njima imali su vremena samo za to da neku veću novost kažu ili čuju. Tada Pavle stade nasred Areopaga i reče: ... Ne gledajući, dakle, na vremena neznanja Bog sada nalaže ljudima da se svi svuda pokaju, jer je on postavio dan u koji će po pravdi suditi celom svetu preko čoveka koga je odredio, pruživši svima pouzdanje time što ga je vaskrsao iz mrtvih. A kad su čuli za vaskrsenje iz mrtvih, jedni su se rugali, a drugi rekoše: čućemo te drugi put o tome. Tako Pavle ode od njih.“ (Dela 17:18-22, 30-33).
Neznabošci su se rugali Pavlovoj propovedi o vaskrsenju mrtvih odnosno tome da telesna smrt jeste kao san; tome da kao što san jeste privremen i sledi mu buđenje da će tako i telesna smrt ljudi biti privremena i uslediće joj telesno ustajanje iz mrtvih.


Последњи изменио Marko дана 19th January 2014, 23:17. измењено укупно 1 пута

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 23:17

On nije Bog mrtvih nego živih. Grdno se varate.
Dalje, zastupnici hrišćanskog budizma-epikurejstva pišu: >>Људима који прихватају идеју да су мртви већ на небу у рају или „издржавају“ казну у паклу, немогуће је да објасне како то да ће мртви који спавају у гробовима устати из тих истих гробова и то онда када Господ Исус Христос буде други пут дошао, те како то да ће оне праведне Он тада повести ако су по њиховом схватању ти исти умрли већ са Богом.<< Svakako da je to moguće objasniti i da se hrišćanski budisti-epikurejci grdno varaju. Na osnovu svega do sad rečenog jasno je da se ustajanje onih koji spavaju u grobovima pri Drugom dolasku Gospoda Isusa Hrista odnosi na spoljašnjeg-telesnog čoveka koji će oživeti u novom preobraženom stanju onda kada se svesni i budni duh čovekov sjedini sa njim, tačnije kada se obuče ponovo u njega dejstvom Duha Svetoga, a ne na to da će tada zajedno sa telom biti probuđen i duh čovekov koji je dotle, navodno, bio u nekakvoj nesvesnoj nirvani.

Pored svega što smo do sad rekli to potvrđuju i sledeće Hristove reči:
„A za mrtve – da će vaskrsnuti, zar ne čitaste u Mojsijevoj knjizi gde govori o kupini, kako mu reče Bog ’Ja sam Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev’? On nije Bog mrtvih nego živih. Grdno se varate.“ (Mk. 12:26-27)
„A da mrtvi ustaju, to je i Mojsije pokazao na mestu o kupini, gde Gospoda naziva Bogom Avraamovim, Bogom Isaakovim i Bogom Jakovljevim. A Bog nije Bog mrtvih nego živih, jer su njemu svi živi.“ (Lk. 20:37-38).
Hristos nije rekao da će Bog s obzirom na vaskrsenje mrtvih „biti Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev“ i da „Bog neće biti Bog mrtvih nego živih, jer će u njemu svi biti živi.“ Dakle, nije upotrebio buduće vreme kako bi inače trebalo da je tvrdnja hrišćanskih budista-epikurejaca, da je vaskrsenje mrtvih u apsolutnom smislu (i unutrašnjeg i spoljašnjeg čoveka) samo stvar budućnosti, istinita. Hristos je upotrebio sadašnje vreme zato što Bog već sada jeste Bog živih a ne mrtvih; zato što već sada u njemu Avraam i Isaak i Jakov jesu živi kao duhovi; živi su jer su njihovi duhovi već sada oživljeni, uvedeni na Nebo, gde su svesni, budni, gde i vide i čuju i slave i hvale Boga i gde iščekuju i svoje buduće telesno ustajanje iz mrtvih:
„Jer vi niste prišli gori koja se može opipati i koja je zažarena od vatre, ni tmini, ni pomrčini, ni oluji, ni zvuku trube, ni glasu reči za koji su slušaoci molili da im se više ne govori. Jer nisu mogli da podnesu zapovest: ’Ako i zver dotakne goru, biće kamenjem ubijena’. I prizor je bio tako strašan da Mojsije reče: „Uplašen sam i drhtim“. Nego ste prišli Sionskoj gori i gradu Boga živoga, nebeskom Jerusalimu, hiljadama anđela, svečanom zboru i crkvi prvenaca koji su popisani na nebesima, i Bogu – sudiji svih, i duhovima savršenih pravednika, i posredniku novoga saveza, Isusu, i krvi kropljenja, koja govori bolje nego Aveljeva krv.“ (Jevr. 12:18-24)
„Jer je i Hristos jednom umro za grehe, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, telo su mu, doduše, ubili, ali je duhom oživljen; njim je sišao i propovedio duhovima koji su bili u tamnici, koji su nekad bili neposlušni, kad je Božija strpljivost čekala u Nojevo vreme, dok se gradio kovčeg, u kom se malo njih, to jest, osam duša spaslo kroz vodu....“ (1Petr. 3:18-20)

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 23:38

Ko god živi i veruje u mene neće nikad umreti. Veruješ li u to?

   Da je prethodno tumačenje Hristovih reči ispravno, potvrđuje i sledeće mesto Svetog pisma: „23Isus joj reče, Tvoj brat će ponovo ustati. 24Marta mu reče, Znam da će ponovo ustati pri vaskrsenju poslednjeg dana. 25Isus joj reče, Ja sam vaskrsenje, i život: onaj koji veruje u mene, ako i umre, živeće. 26I kogod živi i veruje u mene neće nikad umreti. Veruješ li u to?“ (Jn. 11:23-26)* Poslednja dva stiha, 25. i 26., sadrže dva iskaza:
   1. da će oni koji umru a verovali su u Isusa, živeti; to jest da će biti vaskrsnuti iz mrtvih;
   2. da oni koji veruju u Isusa neće nikad umreti.
   Ta dva iskaza, ako se odnose na istu stvar, otvoreno protivreče jedan drugome. Jer, prvi dopušta da će oni koji veruju u Isusa umreti, a drugi to ne dopušta. Ta protivrečnost dokazuje da Isus u oba stiha ne govori o jednoj istoj stvari nego o dve različite. U suprotnom ispalo bi da Isus protivreči sam sebi i da govori besmislice. Koje su to dve stvari? Saglasno onome što smo ranije već pokazali, to su „spoljašnji čovek“ tj. telo čovekovo i „unutrašnji čovek“ tj. duh čovekov (2Kor.4:16). 
   Stoga, 25. stih govori o tome da će oni koji umru spoljašnjim čovekom (telom), a verovali su u Isusa, živeti; odnosno da će njihov spoljašnji (telesni) čovek biti vaskrsnut poslednjeg dana.
   A 26. stih o tome da unutrašnji čovek (duh) onih koji veruju u Isusa neće nikad umreti; odnosno da neće nikada videti duhovnu smrt, nego da će uvek biti duhovno živ. Duhovni život jeste viđenje Boga (1Kor. 13:12), radost i mir u Duhu Svetome (Rim. 14:17), dakle slavljenje Boga, a ne nesvesna nirvana u kojoj se Bog niti vidi niti čuje. Dakle, Isus jasno kaže da duh onih koji veruju u njega neće nikada prestati da slavi Boga, što znači – ni posle telesne smrti, dok hrišćanski epikurejci-budisti protivreče Isusu i uče da duh onih koji veruju u Isusa prestaje da ga slavi posle telesne smrti i upada ili u nebiće ili u stanje nesvesne nirvane u kome, navodno, prebiva sve do vaskrsenja.
   Isus pita, ne samo Martu nego i sve potonje generacije njegovih učenika koji čitaju ove reči: „26I kogod živi i veruje u mene neće nikad umreti. Veruješ li u to?“ Avaj!, hrišćanski epikurejci-budisti čitaju ove reči ali ne veruju u to.

Sveto pismo, dakle, potpuno jasno uči da duh čovečiji kada se odvoji od tela kao prvo postoji i ne raspada se; a kao drugo svestan je, čuje, vidi, misli, oseća, razume i veruje...

* Naš prevod na srpski prema Bibliji Kralja Džejmsa (KJV). Ovde je važno istaći da se umesto podvučene reči „nikad“ u srpskim prevodima Vuka Karadžića i Emilijana Čarnića, nalaze reči „va vijek“ i „doveka“ što može značiti i „zauvek“ to jest da neće beskonačno biti mrtav, nego da će doći dan njegovog vaskrsenja, a može značiti i „nikad“ to jest da nikad neće biti mrtav. U svim autoritetnim prevodima na engleski jezik, uključujući i prevod sa aramejskog, stoji reč „nikad“, zbog čega držimo da je to pravilan prevod, a ne izrazi „va vijek“ i „doveka“ koji su dvosmisleni i neprecizni. Jer ako se npr. „va vijek“ protumači u smislu „zauvek“ onda ispada da Isus u 26. stihu ponavlja istu misao izrečenu u 25. stihu – da oni koji veruju u njega i umru neće biti „zauvek“ mrtvi nego da će doći dan njihovog vaskrsenja.


Последњи пут изменио Marko дана 20th January 2014, 21:10. изменио укупно 2 пута.

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 23:52

Biblija uči da Pakao postoji

A kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti. Nego ću vam ukazati koga da se bojite: Bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u Pakao; da kažem vam, njega se bojte.“ (Lk. 12:4-5)

Gospod jasno uči da Pakao jeste realnost u koju se dospeva nakon telesne smrti i da ta realnost jeste nešto čega se treba bojati. Učenje Jelene Vajt da duh čovekov ne prebiva u svesnom stanju posle telesne smrti direktno protivreči ovde navedenim rečima Hristovim. Jer ako je duh nesvestan (psihopanihija) ili ne postoji (tnetopsihizam) on onda ništa ne oseća i zašto bi se onda bilo čega bojali. Međutim, Hristos uči da imamo čega da se bojimo baš zato što duh jeste u svesnom, budnom stanju posle telesne smrti sa svim svojim čulima.

O tome uči i sledeće mesto Svetog Pisma:

I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po delima svojima. I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.“ (Otkr. 20:13-14)

Ove reči Svetog Pisma svedoče da Pakao postoji pre Strašnog suda, na kome će biti bačen u Jezero ognjeno. Ako Pakao postoji, smisao njegovog postojanja jeste da muči, jer ako ne muči one koji se nalaze u njemu onda on i ne postoji. Pakao koji ne muči one koje drži u vlasti i nije pakao. A ako ih muči to znači da duhovi tih ljudi osećaju to mučenje; a ako osećaju, to znači da su ti duhovi budni i svesni a ne da spavaju, kako uči hrišćansko epikurejstvo-budizam.

O tome uči i sledeće mesto Svetog Pisma:
Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni.“ (2Pt. 2:9)

Vuk je tačno preveo sa „mučeći“ iz čega se vidi da se nepravednici čuvaju za Strašni sud u svesnom stanju mučenja, a ne u nesvesnom stanju nepostojanja (tnetopsihizam) ili spavanja (psihopanihizam). A ako se nalaze u svesnom stanju muke dok im je telo mrtvo i raspalo se u grobu, to znači da postoji duh čovekov kao nešto različito i od Duha Božijeg i od tela čovečijeg i da on prebiva u svesnom budnom stanju kada je odvojen od tela.

Ovo mesto Sv. Pisma je prevedeno isto kao kod Vuka kod niza autoritetnih prevoda (Crkveno-slovenski; Young’s Literal Translation; World English Bible („under punishment“) Weymouth New Testament; English Revised Version; American Standard Version; Aramaic Bible in Plain English; Holman Christian Standard Bible; New American Standard Bible; English Standard Version; New Living Translation)

Gore navedena mesta Svetog Pisma, dakle, jasno svedoče da duhovi umrlih ljudi ne spavaju nesvesnim snom, nego da se nalaze u budnom svesnom stanju koje i vidi i čuje i oseća...

Hristos propoveda u Paklu

Zato Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu usmrćen tijelom, a oživjevši duhom; kojim i siđe i propovijeda duhovima u tamnici.“ (1.Pt. 3:18, SPC, Crkvenoslovenski, Tyndale...)

Dakle, Hristos je svojim čovečanskim duhom sišao i propovedao duhovima umrlih ljudi u tamnici/Paklu/Šeolu/Adu.

Vidimo: 1) da čovečanski duh postoji i odvojeno od tela; 2) da se nalazi u svesnom stanju („silazi“, „propoveda“, „sluša propoved“).

Da je ovde zaista reč o Hristovom čovečanskom duhu, svedoči drevni aramejski tekst ovog mesta Svetog Pisma: „18 For the Messiah also once died for our sins, the righteous for sinners; that he might bring you to God. And he died in body, but lived in spirit. 19 And he preached to those souls, which were detained in Hades, (Mardokov prevod na engl. jez. Zapadne pešite)” Doslovni prevod na srpski jezik glasi: „umro je u telu, ali živeo u duhu“. Drugim rečima smisao je sledeći: „umro je telom, ali živeo duhom“ t.j. „bio je mrtav telom, ali živ duhom“ t.j. „telo mu je bilo mrtvo, ali duh živ“. Dakle, aramejski teskt, jasnije od svakog drugog, pokazuje da je ovde reč o Hristovom čovečanskom duhu a ne o Njegovom božanskom Duhu, zato što nema smisla reći „Duh (Sveti) mu je bio živ“, kao da postoji mogućnost da Duh Sveti ne može biti živ. Naravno, kada je u pitanju božanski duh – Duh Sveti, ta mogućnost apsolutno ne postoji, zbog čega je ovde reč o čovečanskom duhu kod koga ta mogućnost postoji.

Sveto Pismo uči da duh čovečiji umire kroz greh (Postanje 2:16,17); ne tako što nestaje, nego kroz greh, kroz odvajanje od Boga; kroz neposlušnost Bogu. Duhovi koji se nalaze u tamnici/Šeolu/Adu i kojima je Hristos propovedao bili su mrtvi u tom smislu što su bili odvojeni od blaženstva – Božijeg očinskog prisustva, a ne tako što nisu postojali ili tako što su bili u nesvesnom stanju („nirvani“). Smrt tih duhova ogledala se u 1) njihovoj zatočenosti, neslobodi i 2) u svoj ostaloj muci koju su osećali boraveći u toj tamnici/Šeolu/Adu. U tome se projavljivala smrt tih duhova. Za razliku od njih, Hristov čovečanski duh je nakon Njegove telesne smrti bio živ, to jest: 1) slobodan da ide gde hoće 2) bez ikakvog osećanja muke. Bio je živ jer smrt nije imala vlast nad njim. Nije imala vlast jer je Njegov čovečanski duh bio apsolutno bezgrešan. Smrt vlada čovekom kroz greh. Kada greh ne postoji ne postoji ni vlast smrti. „Smrti, gde ti je žalac, ade, gde ti je pobeda“ (1. Kor. 15: 55). Žaoka smrti je greh, i pobeda nad smrti jeste pobeda nad njenom žakom – grehom, kroz koju kao otrov ulazi u čoveka.

Jona viče iz Šeola



Zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj“ (Jona 2:3, Daničić). U drugim prevodima stoji:

„Iz dubine u oblasti mrtvih” (New International Version)
“iz zemlje mrtvih” (New Living Translation)
“iz utrobe Šeola” (English Standard Version)
“iz dubine Šeola” (New American Standard Bible)
“iz utrobe pakla” (King James Bible)

Reč koju je Daničić preveo sa “grob” jeste jevrejska reč “šeol”. Evo definicije te reči u Strongovoj konkordanci: “7585. sheol: (podzemni svet (mesto u koje ljudi silaze pri smrti);
Izvorna reč: שְׁאוֹל, imenica ženskog roda.” U jevrejskom jeziku postoji posebna reč za doslovni “grob”. To je reč “keber”. Evo njene definicije u Strongovoj konkordanci: “6913. qeber: grob, grobnica; Izvorna reč קָ֫בֶר, imenica muškog roda”.
Šeol jeste nešto različito od doslovnog groba ili grobnice u koje se polaže mrtvo telo. Šeol jeste oblast u kojoj se nalaze duhovi telesno mrtvih ljudi, u svesnom stanju, zbog čega se i kaže da je Jona “vikao iz Šeola”.

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 19th January 2014, 23:59

Šeol – mesto muke smrtne

Duh Sveti kroz apostola Petra govori:
Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži“ (Dela 2:24, SPC, Crkvenoslovenski; „patnje smrtne“ - Tyndale; „agonije smrti“ - NIV, NASB; „užasa smrti“ - NLT; „bolova smrti“- ESV, KJV, Čarnić)

O kakvoj muci smrtnoj je ovde reč? Mi s jedne strane znamo da se mrtvo Isusovo telo u grobu u koji je položeno nije mučilo, jer se mrtvo telo koje ništa ne oseća ne može mučiti. S druge strane, međutim, znamo da Mesija nije bio oslobođen „muke“, „patnje“, „agonije“, „užasa“ umiranja, nego je kroz sve to svojevoljno prošao. Počevši od predavanje u ruke prvosveštenikovim stražarima u Getsimaniji, preko udaranja, šamaranja, pljuvanja, šibanja, krvarenja, nošenja krsta, trnovog venca, padanja, razapinjanja, probijanja klincima, žeđi... Dakle, muka umiranja je itekako imala vlast nad Njim. A gore vidimo da Duh Sveti kaže da muka smrti nije imala vlast nad Njim. To znači da je tu reč o „muci smrtnoj“ koja se dešava posle telesne smrti a ne pre, i to u Adu/Šeolu: „Jer David govori za Njega: (...) nećeš ostaviti dušu moju u Adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje“ (Dela 2:25-27), „Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša Njegova u Adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja.“ (Dela 2:31)

Međutim, ako je tačno učenje Jelene Vajt, Čarlsa Tejza Rasela i ostalih epikurejaca-budista, to, da je ovde reč o muci smrtnoj koja se dešava posle telesne smrti a pre vaskrsenja, nije moguće, jer po njima duh čovekov posle telesne smrti a pre vaskrsenja ne može osećati nikakvu muku jer ili spava nesvesnim snom ili uopšte ne postoji. Dakle, jasno se vidi da njihovo učenje potpuno protvreči učenju Duha Svetog izloženog u Bibliji koja uči da u Šeolu postoji „muka smrti“.

S druge strane iz 1.Petrove 3:18, znamo da se duh Mesije Isusa u Adu/Šeolu nije mučio nego da je „propovedao“ drugim „duhovima“. To znači da se izraz „razdrješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži“ ne odnosi na to da se Isus u Šeolu mučio i da je bio neslobodan, nego da je boravio na mestu mučenja i neslobode drugih duhova pri čemu se sam nije mučio niti je bio neslobodan zbog čega se i kaže „jer ne bješe moguće da ga ona drži“.

Dakle, vidimo da Biblija uči da Šeol jeste mesto mučenja duhova pri čemu je Hristov duh bio nepodložan toj vlasti mučenja, jer je bio savršeno pravedan a ne nepravedan, savršeno bezgrešan a ne grešan – „Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravdnike mučeći čuvati za dan sudni.“ (2. Petrova 2:9) Drugim rečima, učenjem da Šeol jeste mesto mučenja grešnih duhova Biblija uči da 1) duh čoveka, odvojen od tela – postoji; i 2) da se tada nalazi u svesnom stanju sa sve tri duševne sposobnosti – razumom, voljom i osećanjem.

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 20th January 2014, 00:30

Savremena Božanska otkrivenja o Raju i Paklu:
http://www.divinerevelations.info/serbo_croatian/index.htm
Viđenje koreanske umetnice:
https://www.youtube.com/watch?v=_s-6DGCL4QA
Stanovnik Pakla i nasuprot tome blažena zajednica vernih sa JAOŠUOM ha MAŠIJAHOM (Isusom Hristom):
https://www.youtube.com/watch?v=3gp-nKviK18

Molitva spasenja:
http://www.amightywind.com/prophecy-serbian/Salvation-Prayer-serbian.htm

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 20th January 2014, 02:22

A kako onda komentarises ovaj deo gde kazu da se na hebrejskom koristi ista rec nismat hajim za ljudski i zivotinjski duh?

Kako je čovek stvoren?

"Potom reče Bog: -Da načinimo čoveka po svom obličju. I stvori Bog čoveka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga, muško i žensko stvori ih." 1. Mojsijeva 1.26,27

"I stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni, i posta čovek duša živa." (1. Mojsijeva 2.7) Ovaj tekst je ključni da bi razumeli kako je čovek stvoren. Po Bibliji čovek je stvoren od dva elementa:

1) prah zemaljski + 2) duh životni = duša živa

(jevr. "nišmat hajim") (jevr. "nefeš haja").

Ovo je veoma važno: Čovek nije dobio dušu kao izvesni deo njegovog bića, nego je čovek postao duša, dakle ceo čovek je duša.

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 20th January 2014, 21:01

Adventisti:
Duh životni (jevr. nišmat, ruah; grč. pneuma) nije neki svesni element. U Bibliji piše da i životinje imaju životni duh (nišmat hajim), (1. Mojsijeva 7.14,15,21-23; Propovednik 3.19)
To je iskra života koju je Bog pokrenuo u svim živim bićima, i u životinjama i u ljudima. To je životna sila koju Bog udahnjuje stvorenju, nešto što ga čini živim . "Nišmat hajim" dakle nije svesni deo, to je život, iskra života, to jest princip života."

Odgovor:
U Bibliji nigde ne piše da se duh životinje raspada u zemlji kao i telo tako da ovo ne ide u prilog učenju adventista o duhu čovečijem.

Adventisti:
"To je iskra života koju je Bog pokrenuo u svim živim bićima, i u životinjama i u ljudima”

Odgovor:
Duh životni nije “iskra života koju je Bog pokrenuo u svim živim bićima”, nego je to pokret Božiji u svim živim bićima. Drugim rečima, to nije nešto stvoreno nego nestvoreno dejstvo Božije, pokret Božiji, sila Božija, energija Božija; to nije stvorena iskra života, nego nestvorena iskra Života, to jest – sam Bog, Njegova tvoračka i životvorna energija. O tome svedoče sledeće reči Pisma koje sami autori navode: “Duh Božji stvorio me je i dah Svemogućega dao mi je život.” (Jov 33:4). Dakle, reč je o duhu i dahu Božijem a ne o duhu i dahu čovečijem; ne o nečemu stvorenom nego o nečemu nestvorenom to jest o samom Bogu. Jer ono što jeste nestvoreno, jeste Bog. Da je to tako svedoče i druge reči Pisma: “Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i dahom usta njegovih sva vojska njihova” (Psalam 33:6, prema KJV). Istim nestvorenim dahom Božijim kojim su stvorena nebesa i sve zvezde stvoren je i čovek od praha zemaljskoga i učinjen živim, “dušom živom”. Zato sledeće reči: "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." (Propovednik 12:7) i "Kad bi (Bog) na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; izginulo bi svako telo, i čovek bi se povratio u prah." (Jov 34:14,15), govore o nestvorenom duhu Božijem koji se „vraća k Bogu” i koga Bog „uzima k sebi”, a ne o stvorenom duhu čovečijem. Stvoreni duh čovečiji se zajedno sa telom vraća u zemlju od koje je stvoren, tako što duh, kao svesno biće odlazi unutar zemlje u Šeol (Ad), a telo se raspada na sastavne elemente i meša se sa prahom zemaljskim.

Adventisti:
"To je životna sila koju Bog udahnjuje stvorenju, nešto što ga čini živim"

Odgovor:
To jeste “životna sila koju Bog udahnjuje stvorenju, nešto što ga čini živim”, ali ne nešto stvoreno “što ga čini živim” nego nestvoreno dejstvo, sila, energija Božija. Pored tog nestvorenog daha životnog Božijeg, postoji i duh čovečiji, o kome Biblija govori na drugim mestima. Na primer u Luka 8:55 kaže se „duh njezin“ tj. duh čovečiji, kao nešto različito od tela, ali različito i od duha i  daha Božijeg. To potrvđuju i drugi primeri u vezi sa Isusovom i Stefanovom smrću, kao i sledeće reči: „Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija“ (Rim. 8:16), „Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braćo. Amin.“ (Gal. 6:18). Dakle, postoji Božiji dah i duh, i postoji čovečiji duh, i to nisu sinonimi a adventisti ih slivaju u jedan pojam. To je srž njihove zablude. To slivanje jeste pesak na kome je izgrađena kuća njihovog pogrešnog rasuđivanja.

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 21st January 2014, 00:56

Odgovor:
U Bibliji nigde ne piše da se duh životinje raspada u zemlji kao i telo tako da ovo ne ide u prilog učenju adventista o duhu čovečijem.

Cekaj po ovome ispada da i zivotinje imaju besmrtnu dusu i da posle telesne smrti idu u Raj

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 21st January 2014, 00:58

Evo i nekih navodnih argumenata gde oni pokusavaju da negiraju vecne muke

Biblija ne podrzava ucenje o vecnim mukama

Evo primera reci vecno,vavek,doveka

"Vecni sud" (Jevrejima 6.2) ne mislite valjda da ce sud vecno da traje.

"Vecno svestenstvo" (1. Dnevnika 23.13) Ne mislite valjda da ce na nebu biti svestenika. Isus je jedini svestenik na nebu i zauvek.

"Vecni rob" (2. Mojsijeva 21.6) ne mislite valjda da ce neko da vecno robuje. I nakon smrti.

(2. Carevima 5.27), vecna guba. Ne mislite valjda da ce neko biti vecno gubav.

Prokleta smokva doveka nece imati rod (Matej 21.14), Da li se to ostvarilo. Radja li danas smokva?



Kazna za Edom ovako glasi. "Nece se gasiti ni nocu ni danju, doveka ce se dizati dim njezin..." Isaija 34,10
Da li mi danas vidimo da Edom gori i da se dize dim iz njega

Kolaps argumenta vecnog mucenja gresnih. Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. Marko 9,44, Marko 9,46, Marko 9,48 Evo zasto to nije dokaz vecnog mucenja gresnika. Isus je citirao stih iz Isaije Izlazeci, gledat cu trupla ljudi koji se od mene odmetnuse: crv njihov nece umreti i njihov se oganj nece ugasiti - bit ce na gadost svim ljudima. Isaija 66,24 Dakle u ognju ce da budu mrtva tela koja ce da budu unistena za vecnost.

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 21st January 2014, 03:01

Jeste, oni pokušavaju da opovrgnu učenje o večnim mukama i sl., ali bezuspešno, jer ih opovrgava Božija reč, o čemu sam već pisao.

Što se tiče tvog pitanja o životinjama, o njima nije tako detaljno napisano u Svetom Pismu kao o ljudima, ali iz onoga što je napisano mislim da se može zaključiti da imaju dušu i da odlaze u večnost. Bog je npr. u vreme Potopa rekao koje životinje da stavi u barku da ih izbavi od pogibije. Apostol Pavle kaže da sva tvar uzdiše da se pojave sinovi pravednosti radi izbavljenja od propadljivosti. Postanje 1:30 kaže:
"A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako."
Postanje 9:4:
"Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv." U istoj toj glavi, od 8. do 17. stiha, pominje se da Bog sklapa večni zavet sa Nojem i njegovim potomcima kao i sa životinjama. Navešću neke stihove:
"9A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,
10I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.
12I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka
15I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.
16Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.
"
Isaija 11:6-9 kaže kako će biti u hiljadugodišnjem carstvu:
"I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dete vodiće ih.
I krava i medvedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo.
I dete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske.
Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjeg kao more vode što je puno.
"

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 21st January 2014, 18:59

Jeste, oni pokušavaju da opovrgnu učenje o večnim mukama i sl., ali bezuspešno, jer ih opovrgava Božija reč, o čemu sam već pisao

Kako bi ti onda odgovorio na ove citate koje ono koriste da dokazu da nema vecnih muka?

Kazna za Edom ovako glasi. "Nece se gasiti ni nocu ni danju, doveka ce se dizati dim njezin..." Isaija 34,10
Da li mi danas vidimo da Edom gori i da se dize dim iz njega

Kolaps argumenta vecnog mucenja gresnih. Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi. Marko 9,44, Marko 9,46, Marko 9,48 Evo zasto to nije dokaz vecnog mucenja gresnika. Isus je citirao stih iz Isaije Izlazeci, gledat cu trupla ljudi koji se od mene odmetnuse: crv njihov nece umreti i njihov se oganj nece ugasiti - bit ce na gadost svim ljudima. Isaija 66,24 Dakle u ognju ce da budu mrtva tela koja ce da budu unistena za vecnost.

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 22nd January 2014, 23:36

To proroštvo o Edomu verovatno se odnosi na Vavilonsku bludnicu iz Otkrivenja koje je Edom simbol.

Stih Isaija 66:24 koji adventisti navode upravo njih demantuje. Navesću ga zajedno sa prethodna dva stiha da bi bilo još jasnije:
"Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati seme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako telo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva telesa onih ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umreti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom telu.
" (Isaija 66:22-24)
Kao što vidimo, svake mladine i subote ljudi iz Nebeskog Jerusalima moći će da vide mrtva telesa ljudi koji se odmetnuše od Gospoda kako ih crv jede i oganj sagoreva. Dakle, reč je o mrtvim telima ne u smislu iščeznuća kako tvrde adventisti već prebivanja u večnim mukama, nemanja života koji su do tad imali. Kad bi ta tela iščezla, onda šta bi pravednici gledali??? Ne može se gledati nešto što ne postoji. Ta tela će postojati i mučiće ih crv i oganj, jer su se odmetnuli od Boga. To je kazna koju će ti odmetnuti grešnici osećati zbog svog nepokajanja.
Slično govori i sledeći biblijski stih:
"I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikim: Ko se god pokloni zveri i ikoni njenoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
I on će piti od vina gneva Božijeg, koje je nepomešano utočeno u čašu gneva Njegovog, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred Jagnjetom.
I dim mučenja njihovog izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zveri i ikoni njenoj, i koji primaju žig imena njenog.
" (Otkr. 14:9-11)
Oni koji se poklone zveri i prime žig se time odmeću od Boga, suprotstavljaju Bogu, i oni su dakle oni za koje Bog kaže preko Isaije: "ljudi koji se odmetnuše od Mene" i prema Otkrivenju "biće mučeni ognjem i sumporom". Biće mučeni dakle, a kako će biti mučeni ako iščeznu, ako ništa ne osećaju, kako uče adventisti??? "I dim mučenja njihovog izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć". Vidimo da će biti mučeni "va vek veka" i da neće imati mira dan i noć, dakle još kako da ti grešni ljudi postoje i osećaju mučenje i nemaju mira, a nisu iščezli u nebiće kako uče adventisti. Bog, dakle, kaže da će se nepokajani grešnici mučiti, adventisti da neće. Ko laže - Bog ili adventisti? Znamo da Bog ne laže, jasno je da su adventisti ti koji lažu i izvrću Božije reči i zato će, ako se ne pokaju, i dospeti u to mesto mučenja:
"Jer svedočim svakome koji čuje reči proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj;
I ako ko oduzme od reči knjige proroštva ovog, Bog će oduzeti njegov deo od knjige života, i od grada svetog, i od onog što je napisano u knjizi ovoj.
" (Otkr. 22:18,19)

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 24th January 2014, 02:13

I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikim: Ko se god pokloni zveri i ikoni njenoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
I on će piti od vina gneva Božijeg, koje je nepomešano utočeno u čašu gneva Njegovog, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred Jagnjetom.
I dim mučenja njihovog izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zveri i ikoni njenoj, i koji primaju žig imena njenog." (Otkr. 14:9-11)
I opet iznose navodne argumente da vavek ne znaci vecno

"Vecni sud" (Jevrejima 6.2) ne mislite valjda da ce sud vecno da traje.

"Vecno svestenstvo" (1. Dnevnika 23.13) Ne mislite valjda da ce na nebu biti svestenika. Isus je jedini svestenik na nebu i zauvek.

"Vecni rob" (2. Mojsijeva 21.6) ne mislite valjda da ce neko da vecno robuje. I nakon smrti.

(2. Carevima 5.27), vecna guba. Ne mislite valjda da ce neko biti vecno gubav.

Prokleta smokva doveka nece imati rod (Matej 21.14), Da li se to ostvarilo. Radja li danas smokva?

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Marko 25th January 2014, 03:27

grigorije ::
I opet iznose navodne argumente da vavek ne znaci vecno  
"Vecni sud" (Jevrejima 6.2) ne mislite valjda da ce sud vecno da traje.
"Vecno svestenstvo" (1. Dnevnika 23.13) Ne mislite valjda da ce na nebu biti svestenika. Isus je jedini svestenik na nebu i zauvek.
"Vecni rob" (2. Mojsijeva 21.6) ne mislite valjda da ce neko da vecno robuje. I nakon smrti.
(2. Carevima 5.27), vecna guba. Ne mislite valjda da ce neko biti vecno gubav.
Prokleta smokva doveka nece imati rod (Matej 21.14), Da li se to ostvarilo. Radja li danas smokva?

Muke će biti večne, ali ne beskonačne jer u Svetom Pismu se rečju vek označava 1000 godina, a takođe i vremenska dispenzacija, tj. određeni interval vremena koji ima svoj početak i kraj. Dakle, kad se kaže npr. da će mučenje biti "va vek veka" misli se na to da će trajati hiljadama godina. Nakon isteka tog perioda mučenja grešnika nastupa apokatastaza, tj. vaspostavljanje svega, o čemu govori Sveto Pismo. Sada, dok smo na zemlji, treba da se kajemo da bismo ušli u Raj, ako se ne pokajemo sada, kajaćemo se večno u Paklu i tek posle tog velikog bola i mučenja, posle kajanja u ognju, ući u Nebeski Jerusalim. A 1 minut u Paklu je neopisivo strašan i osećaj je, prema opisima onih koji su imali viđenje od Boga, kao da nema kraja mukama, a šta reći tek za hiljade godina. Adventisti međutim negiraju večne muke u Paklu, tj. hiljade godina mučenja u ognjenom jezeru, jer uče da posle smrti nema nikakvog mučenja već samo neko stanje nirvane gde nema nikakvog osećanja i svesti, nasuprot jevanđeljskoj priči o bogatašu i ubogom Lazaru i drugim biblijskim svedočanstvima od kojih sam neke već naveo.

Marko


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  grigorije 7th March 2014, 20:33

https://www.youtube.com/watch?v=JVJeaZbIgIQ

Navodni dokaz da je dusa smrtna

https://scontent-b-fra.xx.fbcdn.net/hphotos-frc1/t1/1965000_10201902174779934_1989365365_n.jpg
Dokaz da se mrtvi nalaze u grobu do vaskrsenja. Ako su pravedni već sa Bogom kako onda stoji ovo??? Ovdje jasno stoji da pravedni nisu sada sa Bogom nego će biti kada Isus ponovo dođe i vasksne ih.

grigorije


Назад на врх Go down

Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav Empty Re: Šta se dešava nakon smrti – biblijski stav

Порука  Sponsored content


Sponsored content


Назад на врх Go down

Назад на врх


 
Permissions in this forum:
Не можете одговорити на теме у овом форуму